Osteoporoza u muškaraca

• Published in: Medicus (Zagreb, Croatia : 1992) Vol. 31; no. 2 Osteoporoza; p. 205
• Main Author: Kardum Pejić, Mirjana
• Format: Journal Article
• Language: Croatian; English
• Published: PLIVA HRVATSKA d.o.o 17.01.2023
• Subjects: men; muški spol; osteoporosis; osteoporotic fractures; osteoporotični prijelomi; osteoporoza
• ISSN: 1330-013X; 1848-8315

Osteoporoza je progresivna metabolička bolest karakterizirana sniženjem koštane mase i poremećajem mikroarhitekture koštanog tkiva. Kao posljedica nastaje povećana krhkost kostiju i sklonost prijelomima. Najčešće kliničke manifestacije bolesti su prijelomi kralježaka i vrata bedrene kosti. Produženjem očekivanog trajanja života osteoporoza postaje rastući problem u većini razvijenih zemalja svijeta. Osteoporotični prijelomi su sve češći uzrok smrtnosti, invaliditeta, gubitka samostalnosti i promjene kvalitete života. Zbog starenja stanovništva osteoporoza je među najvažnijim uzrocima zdravstvenih kriza razvijenog dijela svijeta, s visokim troškovima koji imaju tendenciju rasta u budućnosti. S javnozdravstvenoga gledišta žene su zanimljivije nego muškarci jer žive duže i u svakoj dobi imaju nižu mineralnu gustoću kosti u usporedbi s muškarcima, što uz ubrzani gubitak koštane mase u prvim godinama nakon menopauze pridonosi znatno većem riziku prijeloma kosti. Stopa smrtnosti povezana s prijelomima kuka, kao i vertebralnim i drugim većim prijelomima, viša je u muškaraca nego u žena. Dijagnoza idiopatske osteoporoze primjenjuje se za muškarce mlađe od 60 godina u kojih nema drugih mogućih uzroka bolesti. U njih je niska mineralna gustoća kosti (BMD) najvećim dijelom posljedica niske vršne koštane mase. U oko 40 – 60 % muškaraca nalazi se sekundarna osteoporoza, a involucijska osteoporoza nastaje u muškaraca starijih od 60 godina kao rezultat smanjenja koncentracije testosterona i IGF-1. Postojeći kriteriji za dijagnozu osteoporoze u žena mogu se koristiti i kod muškaraca. U liječenju osteoporoze bisfosfonati, teriparatid i denosumab dokazano povećavaju BMD u muškaraca. Primjena androgena pokazala se učinkovitom u muškaraca s hipogonadizmom, no opravdanost njihove primjene u eugonadnih muškaraca još uvijek je predmet rasprava.