Amiodaron i tiroidna disfunkcija

• Published in: Acta clinica Croatica (Tisak) Vol. 61.; no. 2; p. 341
• Main Authors: Medić, Filip, Bakula, Miro, Alfirević, Maša, Bakula, Maja, Mucić, Katarina, Marić, Nikolina
• Format: Journal Article
• Language: Croatian; English
• Published: Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice 01.08.2022
• Subjects: Amiodaron; Amiodarone; Amiodarone-induced hypothyroidism; Amiodarone-induced thyrotoxicosis; Amiodaronom izazvana hipotireoza; Amiodaronom izazvana tireotoksikoza; Thyroid dysfunction; Tireoidna disfunkcija
• ISSN: 0353-9466; 1333-9451
• DOI: 10.20471/acc.2022.61.02.20

Štitna žlijezda zauzima ključno mjesto u održavanju homeostaze cijeloga organizma. Temeljni hormon koji luči je tiroksin, a učinak se dominantno ostvaruje nakon unutarnje konverzije tiroksina u aktivniji oblik, trijodotironin, koji pokazuje veći afinitet za receptorski kompleks te time modificira gensku ekspresiju ciljnih stanica. Amiodaron je jedan od najčešće upotrebljavanih antiaritmika i rabi se u liječenju širokog spektra aritmija, najčešće tahiaritmija. U svom sastavu sadrži velik udio joda, što je, uz intrinzični učinak lijeka, temelj utjecaja na tireoidnu funkciju. Smatra se kako 15%-20% bolesnika liječenih amiodaronom razvija neki oblik tireoidne disfunkcije. Amiodaron može biti uzrokom razvoja amiodaronom izazvane hipotireoze (amiodarone-induced hypothyroidism, AIH) ili amiodaronom izazvane tireotoksikoze (amiodarone-induced thyrotoxicosis, AIT). AIT se češće razvija u područjima sa smanjenim, dok se AIH razvija u područjima s dovoljnim unosom joda. Razlikujemo dva tipa AIT; tip 1 je češći u bolesnika s podležećom tireoidnom patologijom, najčešće nodoznom strumom ili latentnom Gravesovom (Basedowljevom) bolešću, dok se tip 2 najčešće razvija u prethodno zdravoj štitnjači. AIH je znatno češća u bolesnika s otprije poznatim Hashimotovim tireoiditisom. Opisani su i miješani oblici bolesti. Bolesnike liječene amiodaronom potrebno je redovito pratiti, laboratorijski i klinički, kako bi se pravodobno otkrila bilo kakva odstupanja u tireoidnoj funkciji. Temelj liječenja AIH-a je nadomjesna terapija levotiroksinom. Često u tim slučajevima nije potrebno izostavljati amiodaron iz terapije. AIT tipa 1 liječi se tireostaticima, kao i ostale tireotoksikoze. Ako je moguće, preporuča se prekinuti podležeća amiodaronska terapija. Nasuprot AIT tipa 1, temeljni patofiziološki supstrat kojega je povećana sinteza i otpuštanje tireoidnih hormona, u AIT tipu 2 osnova je destruktivni tireoiditis uzrokovan amiodaronom, dezetilamiodaronom kao njegovim glavnim metabolitom i povećanim unosom joda. Osnova liječenja tog tipa bolesti je glukokortikoidna terapija.