Jatrogena zloporaba klorpromazina u mačića

• Published in: Veterinarska stanica Vol. 52; no. 3; p. 339
• Main Authors: Gülersoy, Erdem, Akgün, Mehmet Umut, Erol, Büşra Burcu, Maden, Mehmet
• Format: Paper
• Language: Croatian; English
• Published: Hrvatski veterinarski institut 16.12.2021
• Subjects: bolest kretanja; cat; mačka; motion sickness; sedativ; sedative; toxicity; trovanje
• ISSN: 0350-7149; 1849-1170
• DOI: 10.46419/vs.52.3.2

Klorpromazin je derivat fenotiazina sa sedativnim učinkom, a rabi se za sprječavanje mučnine i povraćanja, posebice u slučajevima bolesti kretanja u mačaka. Pri velikim dozama ima ozbiljne nuspojave poput slabosti, drhtanja, gubitka tonusa analnog sfinktera i refleksa, hipotenzije, abnormalnosti srčanog ritma, kome, uznemirenosti i napadaja. U ovoj analizi slučaja, u četveromjesečnog mačića turske pasmine van težine 1,2 kg koji je doveden na hitnu pomoć Veterinarskog fakulteta Selcuk Sveučilišta s primjećenim simptomima stagnacije, drhtanja, povraćanja i prekomjerne pospanosti otkriveno je trovanje klorpromazinom. Kliničkim pregledom mačke utvrđena je hipotermija (35,2 °C), hiperpneja (88 udisaja/min), hipersalivacija, konstipacija, prekomjerna uznemirenost, drhtanje i nekoordinacija. Iz anamneze je otkriveno da je mačić prije puta oralno primio 100 mg klorpromazina, za sprječavanje bolesti kretanja. Na elektrokardiografskom pregledu ustvrđena je sinusna tahikardija (220 otkucaja/min), povećanje amplitude P vala, podizanje ST segmenta i hipotenzija (S/MAP/D = 148/124/112). Glavni laboratorijski nalazi bili su metabolička acidoza (pH 7,278), hipoglikemija (61 mg/dL), leukocitoza (22,43 m/mm3), povećanje koncentracije ureje u krvi (17,7 mg/dL), kreatinina (0,6 mg/dL) i ALP (121 U/L) i hipertrigliceridemija (122 mg/dL). Prema anamnezi, kliničkim, laboratorijskim i EKG nalazima, mačiću je dijagnosticirano trovanje prekomjernom dozom klorpromazina te je hospitaliziran, uz kontinuirano praćenje rada srca. Mačić je primao Ringerov laktat, norepinefrin tartrat, furosemid, aktivni ugljen i terapiju kisikom. Liječenje je bilo uspješno. Zaključno, procijenjeno je da su kontinuirano praćenje rada srca i kontrola hipotenzije bile važne u liječenju trovanja klorpromazinom te da tekuća terapija, norepinefrin, diuretik i aktivni ugljen postižu uspjeh u liječenju.