Rekonstruiranje Leibnizove obrazovne teorije Prilog izučavanju jednog neistraženog dijela Leibnizove filozofije

U radu je provedena povijesno-filozofska rekonstrukcija Leibnizove obrazovne teorije. U uvodu se navode egzegetski problemi koji se tiču lociranja Leibnizove »filozofije obrazovanja« unutar šireg korpusa njegovih djela i iznalaženja adekvatnog teorijskog okvira unutar kojega je moguće kontekstualizi...

Full description

Saved in:
Bibliographic Details
Published inFilozofska istraživanja Vol. 41; no. 4; pp. 793 - 812
Main Author Popović, Saša
Format Journal Article Paper
LanguageCroatian
English
Published Hrvatsko filozofsko društvo 07.01.2022
Subjects
Online AccessGet full text

Cover

Loading…
More Information
Summary:U radu je provedena povijesno-filozofska rekonstrukcija Leibnizove obrazovne teorije. U uvodu se navode egzegetski problemi koji se tiču lociranja Leibnizove »filozofije obrazovanja« unutar šireg korpusa njegovih djela i iznalaženja adekvatnog teorijskog okvira unutar kojega je moguće kontekstualizirati i rekonstruirati Leibnizove misli o obrazovanju. Potom je pokazano da nam taj okvir pruža Leibnizova praktična filozofija, tj. njegove ideje o optimalnoj državi i općem dobru. Analizirane su ključne teze Leibnizove etike i političke filozofije u cilju otkrivanja pozadine ideje o respublica optima i objašnjeno je kakvo bi obrazovanje, slijedeći Leibniza, trebalo biti da bi omogućilo usavršavanje pojedinca i društva te doprinijelo ostvarenju općeg dobra. Na kraju, tvrdi se da je Leibniz u okviru svojega obrazovnog projekta artikulirao prosvjetiteljsku ideju koja je progresivnija od obrazovnih ideja filozofa koje obično asociramo s prosvjetiteljstvom osamnaestog stoljeća. This paper presents a historical-philosophical reconstruction of Leibniz’s theory of education. In the introduction, I point out the exegetical problems involved in locating Leibniz’s “philosophy of education” within the broader corpus of his works and in uncovering an appropriate theoretical framework within which it is possible to contextualise and reconstruct Leibniz’s thought on education. It is then shown that this framework is provided by Leibniz’s practical philosophy, i.e. his ideas about the optimal state and the common good. I analyse the key theses of Leibniz’s ethics and political philosophy to uncover the background of the idea of the respublica optima and explain how education, in Leibniz’s view, should enable the perfection of the individual and society and contribute to the realisation of the common good. Finally, it is argued that in his educational project Leibniz articulated an idea of the Enlightenment that is far more progressive than the educational ideas of the philosophers we usually associate with the eighteenth-century Enlightenment.
Bibliography:272032
ISSN:0351-4706
1848-2309
DOI:10.21464/fi41408