NESTABILNOST ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI − KAKO UTJEČE NA RAD SOCIJALNIH RADNIKA U CENTRIMA ZA SOCIJALNU SKRB?

• Published in: Ljetopis socijalnog rada Vol. 25; no. 3; pp. 427 - 450
• Main Authors: Ilijaš, Antun, Podobnik, Martina
• Format: Journal Article Web Resource
• Language: Croatian; English
• Published: Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada 05.04.2019
• Subjects: centar za socijalnu skrb; profesionalni stres; professional stress; social care centre; Social Welfare Act; social work; socijalni rad; Zakon o socijalnoj skrbi
• ISSN: 1846-5412; 1848-7971
• DOI: 10.3935/ljsr.v25i3.242

Zakon o socijalnoj skrbi predstavlja najvažniji zakon u području uređenja sustava socijalne skrbi. Od 2011. godine prošao je kroz šest izmjena i dopuna koje su unijele i određene nesigurnost u postupanja centara za socijalnu skrb. Neke od tih promjena donijele su socijalnim radnicima dodatna radna opterećenja, a zbog čega moguće trpi redovni posao s korisnicima. Posebna pozornost u ovom radu posvećena je osvrtu na upravo takve, po centre za socijalnu skrb, posebno opterećujuće promjene Zakona o socijalnoj skrbi. Jednako tako, u radu se osvrće i na uvođenje nove organizacije rad u centrima za socijalnu skrb − »ured sve na jednom mjestu« tijekom 2011. godine koja se prema informacijama iz prakse ne primjenjuje jednako u svim centrima za socijalnu skrb. S obzirom na učestalost i nepromišljenost zakonodavnih izmjena te promjene i neujednačenost u organizaciji rada centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj, sustav socijalne skrbi predstavlja nesiguran sustav kako za korisnike tako i za socijalne radnike. Rezultati istraživanja (Kovačić, 2003.; Friščić, 2006.; Moštak Skupnjak, 2012.; Družić Ljubotina i Frišić, 2014. itd.) pokazuju kako su socijalni radnici u takvom sustavu izloženi profesionalnom stresu što u konačnici može rezultirati negativnim ishodima na osobnoj i profesionalnoj razini. Prema saznanjima iz prakse, sve češće se javljaju ozbiljna zdravstvena oboljenja što za profesionalnu zajednicu predstavlja posebnu brigu. Posljednji dio rada posvećen je izazovima, odnosno mogućnostima unaprjeđenja rada u centrima za socijalnu skrb pri čemu je posebno istaknuta potreba za ažurnijom i kvalitetnijom podrškom centrima za socijalnu skrb od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, većim uključivanjem socijalnih radnika praktičara u radne skupine za izradu novih zakona u području socijalne skrbi, odnosno izmjenu postojećih te je istaknuta nužnost homogenizacije unutar struke socijalnog rada.